Paprena metvica (Mentha piperita)

Mentha piperita je, kao i obična metvica (M. crispa) biljka trajnica koja se brzo razmnožava. Iskoristit će i najmanji prostor u sandučiću ili posudi. To je biljka koja je vrlo korisna za pčele, a i cvijet im je lijep. Posadite metvicu u sandučiću u blizini terase.

  

Paprena metvica križanac je između vodene metvice (M. aquatica) i klasaste metvice (M. spicata L.). Voli humusna tla s dosta vlage i polusjenovite položaje. Izrazito je invazivna te s lakoćom i hitro osvaja prostore oko sebe. Zbog toga je potrebno dobro razmisliti gdje ćete je posaditi, ako je namjeravate saditi u vrtu jer bi u kratkom vremenu mogla okupirati staništa drugih biljaka.

Savjet koji valja poslušati je taj da ako želite da vam metvica raste u vrtu, najprije u vrtnu zemlju ukopate veću i dublju posudu za cvijeće (može biti plastična) te u nju posadite metvicu. Tako ćete spriječiti da vam metvica svojim vriježama invadira vrt.

Paprena metvica ima stabljiku koja naraste 30 do 80 cm. Tamnozelene je boje, a od lipnja do kolovoza cvate ružičastim cvjetićima u klasastim cvatovima.

List metvice daje čaju poseban okus.

Razmnožavanje

Razmnožava se isključivo vegetativno s podzemnim ili nadzemnim izdancima ili ukorijenjenim stabljikama, jer pri razmnožavanju sjemenom degenerira. Osjetljiva je na sušu i niske temperature, ali će vrlo dobro uspijevati i u malo većem loncu na vašem balkonu gdje može i prezimiti. Pritom trebate paziti, ako je riječ o natkrivenom balkonu, da se zemlja tijekom zime potpuno ne sasuši.

Sjetva začinskog bilja

Idealno tlo za bilje je pjeskovito tlo u kojem ima humusa (ili treseta). Začinsko bilje teško podnosi  presađivanje pa ga odmah posijte na predviđeno mjesto u vrtu ili u sandučić za cvijeće.

Najbolje vrijeme za sjetvu je od travnja do kraja svibnja. Želite li ipak bilje posijati u kući, postavite posude na što je moguće svjetlije mjesto, po mogućnosti na prozorsku dasku.

Ne sijte preduboko u rahloj zemlji. Utisnite malo zemlju i posipajte preko posijanog sjemena malo pijeska.

Mnoge biljke najbolje rastu na suncu, na primjer anis, mažuran, ružmarin, timijan i lavanda.


Također, ako sadite začinske biljke u kući, trebate znati da je zemlja koja se nudi na tržištu pod nazivom "zemlja za začinsko bilje" prilagođena potrebama najprodavanijih vrsta. Ona gotovo uopće ne sadrži gnojivo, pa ga morate dodavati sami.


Začinske biljke koje brže rastu, pa ih stoga češće i berete, su npr. ljupčac, maslačak, peršin. Njih morate i češće gnojiti.

Kod kombinacije više različitih začinskih vrsta u istoj posudi trebalo bi obratiti pažnju na to da sve vrste imaju slične zahtjeve.

Začinsko bilje ne smije biti na propuhu, jer tako brže gubi vodu.

Jaglaci - u posudi i u vrtu

Dobila sam rascvjetani jaglac u posudi za Dan žena.

S obzirom da vidim da mu u sobi ne odgovara (baš čudno, zimski cvijet u nekakvoj kasnoproljetnoj klimi), mislim da bi bilo najbolje da ga prebacim u vrt.

Kažu da je jaglac najbolje staviti na neko sjenovito mjesto. To mi ima logike, jer često i u prirodi izraste na šumskom, zasjenjenom tlu. Dok cvjeta, obožava vodu, pa mu i opet taman dođe super ono svo otapanje snijega u vrijeme njegove cvatnje.

Ako se radi kombinacija cvijeća u vrtu, jaglac je dobar susjed hostama, kukurijeku, begonijama, vodenim perunikama, papratima i ostalim biljkama iz sjene.

Ocvale cvjetove bi trebalo redovito odstranjivati kako ne bi iscrpljivali biljku. Isto treba činiti i s požutjelim listovima.

Ako ga pak držimo u posudi, treba imati na umu to da stvarno voli vodu. Kompost u posudi u razdoblju cvatnje stalno mora biti vlažan. Stoga se savjetuje držati ih na kamenčićima u posudi s vodom, no pazite da se listovi i cvjetovi ne smoče jer bi mogli strunuti. Naravno, sve ovo ne znači da ga se treba utopiti, jaglac nije močvarna biljka. U slučaju pretjerane količine vode mogle bi se pojaviti plijesan.

Jaglačiću moj, sretno!

Akcija u Unikomovom rasadniku za proljeće 2012. (Osijek)

Osječki Unikom d.o.o. snizio je cijene za ukrasno drveće i grmlje.

Više informacija ovdje.

Sadnja lukovica

Razdoblje cvjetanja lukovičastog bilja traje od veljače do svibnja.

Odabir i kombinacije 
Prema zadoblju cvjetanja trebali biste izabrati  biljke za svoj vrt. Lukovice će posebno doći do izražaja ako ih uspijete uskladiti prema cvatnji. Za kombinacije boja ranih lukovica ne trebate brinuti, jer u vijeme kada ove biljke cvjetaju, u vrtu nema gotovo ničega što bi "kvarilo" dojam.

Jedino na što biste trebali obratiti pažnju jest to da ih uskladite s trajnicama, tako da obje skupine biljaka dođu do izražaja.

Sadnja lukovica
Lukovice sadite u skupinama. To znači da biste deset malih lukovica trebali posaditi na površini ne većoj od tanjurića. S obzirom da ove biljke vrlo rano cvjetaju, posadite ih u blizini kuće, kako biste povećali užitak doživljaja.

Male botaničke lukovice u prirodi rado rastu ispod starog drveća u sredini koja je zimi i u proljeće vlažna. Od trenutka kad na drveću propupa lišće (te se poveća isparavanje i tlo se osuši), lukovičaste se biljke povlače.

Visibabe i šafrani vole suha tla. Isto vrijedi i za talovik, kojemu za reprodukciju najbolje odgovaraju glinena tla.

No, neke lukovičaste biljke razmnožavaju se sjemenkama, a ne vegetativno (mladim lukovicama).
Primjeri takvih biljaka su šafran (Crocus tommasinianus - 4), visibaba (Galanthus nivalis - 3 i Galanthus elwesii), talovnik  (Eranthis hyemalis - 5), procjepak (Scilla hispanica - 1 i Scilla sibirica - 2).

Sjemene kapsule ovih biljaka valja skupljati u svibnju te ih posipati preko cijelog travnjaka.

No, vrste šafrana većih cvjetova razmnožavaju se dijeljenjem gomolja.

Orezivanje ruža u rano proljeće

Kod mini ruža potrebno je nakon svake cvatnje odstraniti ocvale cvjetove na način da pri dnu ocvale grane ostavite tri do četiri listića.
U jesen pak grane trebate skratiti tek toliko da ne bi nastradale pod težinom snijega.

U zimskom periodnu ruže miruju (neke osjetljivije - npr. ruže stablašice - treba i zaštititi papirom, jutenom vrećom, kukuruzovinom ili najlonom), a pravo šišanje dolazi u rano proljeće - krajem veljače ili u prvoj polovici ožujka.

Kod ruža penjačica  nije potrebno kratiti izboje. Prvo što trebate napraviti je pregledati ima li na ružinom grmu izboja starijih od tri do četiri godine, s ocvalim (metličastim) bočnim granama bez mladih izboja. Upravo ove izboje trebate odstraniti. S obzirom da su oni već dovoljno stari i odrvenjeli, ovdje nećete koristiti one male vrtlarske škare iz prošlog posta. Za ovakvo orezivanje koristite pilu ili velike škare za orezivanje voćki. Pri ovakvom sjeckanju trebate biti nešto oprezniji, kako ne bi oštetili ostale, valjane izboje tj. grane. Ako pri ruci imate nešto posebnog voska za ovakve otvorene rane naše glavne glumice, slobodno ga sada iskoristite. Iako to i nije najnužnije.

Ako su pak vrhovi starih grana zdravi i iz njih je moguć daljnji rast, nemojte ih skraćivati.

Sve ostale, božne grane na ruži cvaknite tako da ih oslobodite ocvalih metlica, ostavljajući pritom na svakoj do pet izboja iz kojih će se kasnije razviti nove grane s cvjetovima.

Ostatak godine, tijekom cvatnje, provodite zeleno orezivanje. To činite na način da ocvale cvjetove odrežete zajedno s gornjom trećinom grane (to znači da ćete odsjeći i jedan do dva listića ispod ocvalog cvijeta). To rezultira dobrim listovima i bujnim cvjetovima pri idućom cvatnji.

Ruža čajevka - ne predaje se ni u studenom (2011.)

Osnovni vrtni alat za vrtlara početnika

Sasvim razuman savjet stručnjaka koji valja poslušati je ovaj: ako namjeravate početi vrtlariti, pribavite si vrtni alat najbolje kvalitete koji si možete priuštiti. Jer to je nešto što kupujete jednom i poslije toga ste mirni, znači - investicija više-manje za života.

Ono naaajosnovnije što će vam uvijek i odmah biti potrebno je sljedeće:

1. štihača (kod nas bi rekli i štijača... za prekopavanje: oštrica 27x19 cm; za gredice: oštrica 23x14 cm)

2. vrtne vile (za kopanje: zupci dužine 27 cm; za gredice: zupci dužine 23 cm; za krumpir: ravniji zupci)

3. grablje, željezne (glava 25-30 cm, s 10 - 14 zubaca dužine 6 do 7,5 cm)

4. nizozemska motika (idealna za uklanjanje korova u razini tla i poravnjanje izorane zemlje)

Nizozemska motika

Svaka od navedenih stavki kreće se od sedamdesetak kuna pa nadalje (npr. u Kukuriku trgovačkom lancu).

Tu su još naravno i:

5. vrtlarske škare (za tanje grane, i to je bitno, jer ako pokušate s njima rezati one deblje, škare će se previše naprezati, a potom ćete morati i u nabavku novih)

6. rukavice (za romantične večeri u dvoje, nakon veselog dana u vrtu, ne želite imati izgrebane, žuljevite ruke s crnim pod noktima, zar ne?)


Prosječna cijena vrtlarskih škara je oko tridesetak kuna, dok se rukavice stvarno mogu naći po svakakvim cijenama, počevši od jedva desetak kuna pa na više. I tu vrijedi pravilo - kvalitetnije-duže.

I nije sve u cijeni. Provjerite prije same kupovine odgovara li vam alat. Ako je prevelik ili pretežak, zamislite samo kako će vam s njim biti raditi duže vrijeme.


Također, marljivi vrtlari svoj alat redovito čiste nakon upotrebe (peru u vodi te krpom i laganim uljem premazuju metalne dijelove) i spremaju na suho i prozračno mjesto, a to bi bila i jedna od metoda produžavanja života vašeg alata.
Da, da.

Orezivanje grmova krajem veljače i u prvoj polovici ožujka

Imam još 2 dana do kraja veljače. Prijestupna je godina, pa eto.

Brzinskim preletom preko nekoliko stranica na internetu naišla sam na ono što štrči sa svih njih, a to je podrezivanje (je li to isto što i orezivanje?) ljetno cvjetajućih grmova krajem zime. Ovo je kraj zime, ne? Da.

A ja imam lavandu (Lavandula officinalis) ljetno cvjetajući grm, koji se upravo promigoljio ispod tona snijega tako karakterističnog za ovu vrstu sredozemne kulture. Mladi grm, prošlogodišnji.

Izgleda živo još uvijek, to je dobro. Otpornija je no što sam mislila, pogotovo jer kroz zimski period nije imala nikakav zaštitni sloj. Totalna nebriga, pravi sam smrad.

Imam i pelin neke vrste (točnije, Artemisia alba), to je isto ljetno stvorenje. Njega ću onda isto malo cvaknut. Sljedeće pitanje koje mi se postavlja je koliko se to točno mora odrezati? 


Stručnjaci pišu: reži vrhove, svega nekoliko centimetara, a ako je u lošijem stanju (heh...) onda i malo više. Samo ne previše, da ne bi ubilo biljku. Na primjer, kod lavande ne rezati skroz do drvenastog dijela stabljike jer joj se onda smanjuje šansa za preživljavanje. 


Sirota moja lavando, nadam se da ćeš preživjeti ono što ti spremam.

A zašto uopće orezivati? 
Da bi grm bio kompaktniji, življi i pufnastiji. Odrežeš vrh, a on u inat potjera sa strane. Hura za majku Prirodu! Kažu i bolja berba će tada biti  osigurana.

S obzirom da živim na kontinentu, nije mi toliko bitna berba, koliko njen estetsko-aromatični učinak u vrtu. I naravno, sve popratne pojave koje slijede uz to, a pri tom mislim na rojeve pčelica (ako u međuvremenu, ne-daj-Majko-Prirodo, nisu izumrle?!), bumbara, leptira i ostalih bugaca.

Početak

Dakle, u čemu je stvar?

Imam nekakvu parceleštinu koju trebam urediti tako da me ne bode u oči. Hoću da me natjera da zazviždim od sreće svaki put kad prošetam kroz nju, da vidim leptiriće, pčelice, bubice, i tako to. Muhe mi ne trebaju, ni komarci. Toga imam i sada.

Da ne produžim korak svaki put kar prolazim i ne okrećem očima, već da se zaustavim i promotrim i uživim se u sve to. Kakav romantik, ha? Sad sama na sebe okrećem očima.

I kad kažem parceleštinu, tu ne mislim na veliku parcelu već na omanju okućnicu koja me trenutno toliko živcira ovako neprivlačna i bezveze da je moram nagrditi i reći joj parceleština.
Tu je nekakav travnjak ispred kuće i nešto iza kuće, što je pretvoreno u povrtni vrt... amm... povrtnjak. I voćnjak. I tako.

Iskustva nemam, hvala bogu, ali ga namjeravam prikupljati od sad pa nadalje. Dakle, brojim od nule.
Gugl-maher sam, imam i nekakve literature, i motiku, i grablje i vile i škare za lozu, nije da nemam. Sve se to skupljalo unatrag par godinica, jer eto o tome razmišljam ima već... Samo mi se nikako nije ukazala prilika. Malo nisi u gradu, malo nemaš vremena, malo ti se ne da, malo se sjetiš u pola sezone, malo nemaš posla, malo malo nešto iskrsne. Pa reko', dosta je, sad mi već to sve polako ide na živce.

A taman kraj veljače... i stiže kraj ovog kvazi mikro ledenog doba što nas je zadesilo ovijeh par tjedana unatrag, kad smo se smijali kojekakvim Kerumima, Dalmatincima i njihovim zgodama na snijegu i okolo. Stoga pozdrav Dalmošima ma gdje bili! Sretno s lopatama dogodine.

Uglavnom, nešto mi se čini kao da će sad nekad početi vrtlarska sezona.
Kad počinje vrtlarska sezona uopće?
Pojma nemam.
Al ovo sa slike se skoro pa otopilo skroz.

Inače, taj štap tu što viri, to je moj orah posađen nekad jesenas. Ako ništa drugo, dobro je poslužio kao mjerač dubine snijega zimus. 

Bajdvej, ovo zimus k'o da je bilo prije 6 mjeseci. A pričamo o razdoblju od prije kojih petnaestak dana.

Što ti je prolaznost...

OK, idem izguglat novu vrtlarsku sezonu.