Brzinskim preletom preko nekoliko stranica na internetu naišla sam na ono što štrči sa svih njih, a to je podrezivanje (je li to isto što i orezivanje?) ljetno cvjetajućih grmova krajem zime. Ovo je kraj zime, ne? Da.
A ja imam lavandu (Lavandula officinalis) ljetno cvjetajući grm, koji se upravo promigoljio ispod tona snijega tako karakterističnog za ovu vrstu sredozemne kulture. Mladi grm, prošlogodišnji.
Izgleda živo još uvijek, to je dobro. Otpornija je no što sam mislila, pogotovo jer kroz zimski period nije imala nikakav zaštitni sloj. Totalna nebriga, pravi sam smrad.
Imam i pelin neke vrste (točnije, Artemisia alba), to je isto ljetno stvorenje. Njega ću onda isto malo cvaknut. Sljedeće pitanje koje mi se postavlja je koliko se to točno mora odrezati?
Stručnjaci pišu: reži vrhove, svega nekoliko centimetara, a ako je u lošijem stanju (heh...) onda i malo više. Samo ne previše, da ne bi ubilo biljku. Na primjer, kod lavande ne rezati skroz do drvenastog dijela stabljike jer joj se onda smanjuje šansa za preživljavanje.
Sirota moja lavando, nadam se da ćeš preživjeti ono što ti spremam.
A zašto uopće orezivati?
Da bi grm bio kompaktniji, življi i pufnastiji. Odrežeš vrh, a on u inat potjera sa strane. Hura za majku Prirodu! Kažu i bolja berba će tada biti osigurana.
S obzirom da živim na kontinentu, nije mi toliko bitna berba, koliko njen estetsko-aromatični učinak u vrtu. I naravno, sve popratne pojave koje slijede uz to, a pri tom mislim na rojeve pčelica (ako u međuvremenu, ne-daj-Majko-Prirodo, nisu izumrle?!), bumbara, leptira i ostalih bugaca.
Nema komentara:
Objavi komentar